Školstvo u Istri od srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća
Obrazovanje i školstvo do sredine 19. stoljeća
Obrazovanje i školstvo u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću
Školstvo u Istri od srednjeg vijeka do početka 19. stoljeća
Začetci školstva u Istri pojavljuju se u srednjem vijeku i vezani su prvenstveno uz rad i djelovanje svećenstva i redovnika koji su imali značajnu ulogu u obrazovanju i širenju pismenosti. Ističe se djelatnost franjevaca koji su se bavili otvaranjem i vođenjem škola i hospitala, prepisivanjem tekstova te drugim vjerskim i kulturnim djelatnostima.
Na prostoru Pazinske knežije od 16. stoljeća svećenstvo samoinicijativno podučava djecu, prvenstveno plemića, a potom i građana. Osnovu obrazovanja činilo je izdavaštvo i tisak pobožnih tekstova, pjesmarica i početnica. Od 1600. godine službeno se otvaraju i crkvene škole pa se tako spominje i škola u Pazinu. Iako nema podrobnijih podataka o ovakvim oblicima organizacije obrazovanja, obrazovna se djelatnost spominje i u drugim samostanima na području Pazinštine, prije svega u samostanu u Sv. Petru u Šumi.
1. Detalj minijature s prikazom škole u samostanu (preuzeto s: www.lostkingdom.net, 5.10.2020.)
Navedena je osnovna škola u pazinskom franjevačkom samostanu djelovala do kraja 18. stoljeća, a u Kronici Franjevačkog samostana navedeno je kako djeluje i 1816. godine.
Začetci rada državnih škola vezuju se uz edikt Marije Terezije iz 1774. godine (Allgemeine Schulordnung) temeljen na prosvjetiteljskim idejama prema kojemu je svaka pokrajina, uključujući i manja mjesta, morala imati niže i više pučke škole.
Obrazovanje i školstvo do sredine 19. stoljeća
U vrijeme francuske uprave početkom 19. stoljeća poduzimaju se razne mjere izmjene i unaprjeđenja školskog sustava pa je tako i općinama naređeno otvaranje osnovnih škola za djevojčice i dječake na materinskom jeziku.
Ponovnom uspostavom austrijske uprave obnavlja se rad škola od 1814. godine pa je tako u Istri u razdoblju od 1816. do 1820. osnovano 27 osnovnih i 6 glavnih škola s nastavom na njemačkom jeziku, a podučavali su učitelji, župnici i, u manjoj mjeri, svjetovni učitelji.
1819. godine u Pazinu u franjevačkom samostanu djeluje trivijalna, javna osnovna škola za dječake s nastavom na hrvatskom jeziku. Nešto kasnije otvoren je i odjel za djevojčice s četiri razreda. Škole se i dalje bore s prostorom, opremom i kadrom pa se nameće pitanje izgradnje posebne zgrade za školske potrebe. I okolna mjesta Pazinštine pratila su trend otvaranja osnovnoškolskih ustanova, iako nešto kasnije: Tinjan 1820., Gračišće 1825., Draguć 1840., Beram 1843., Grimalda 1851., Lindar 1852., Sv. Petar u Šumi 1857., Kringa 1858.
Niža gimnazija s nastavom na njemačkom jeziku
Srednjoškolsko obrazovanje na Pazinštini prvenstveno se vezuje uz osnivanje Niže gimnazije s nastavom na njemačkom jeziku koja je u pazinskom franjevačkom samostanu djelovala od 1836. do 1873. godine. Činilo ju je od četiri do šest razrednih odjeljenja koja su pohađali učenici i hrvatske i talijanske nacionalnosti iz Pazina i šireg područja Istre.
Od 1851. gimnazija djeluje kao niža gimnazija s četverogodišnjim programom, a 1873. prelazi pod državnu upravu (i u novu zgradu nedaleko samostana u kojoj će kasnije biti smještena i gimnazija na hrvatskom nastavnom jeziku) te postaje osmogodišnja gimnazija s nastavom na njemačkom, ali i hrvatskom i talijanskom jeziku. Od 1886. godine ponovno postaje Niža državna gimnazija, a od 1890. godine djeluje u Puli.
2. Pazin. Franjevački samostan, 1. desetljeće 20. stoljeća, MGP 531
Obrazovanje i školstvo u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću
Povijest Istre 19. stoljeća, uz ostale socijalne i povijesno-kulturne procese, obilježio je u njegovoj drugoj polovici nacionalni pokret usmjeren očuvanju istarskog jezika, kulture i identiteta. Opismenjavanje stanovništva u tom je kontekstu bilo od iznimne važnosti pa je navedeno vrijeme obilježila i borba za obrazovanje učenika te rad i otvaranje škola na hrvatskom jeziku.
Jačanjem nacionalnog pokreta i nacionalne svijesti u drugoj polovici 19. stoljeća događaju se značajne promjene u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju u cijeloj Istri, pa tako i u Pazinu.
Broj je nepismenih u 19. i početkom 20. stoljeća bio velik, a osobito u pazinskom kotaru, tj. središnjoj Istri – čak 77%. Manjak učitelja, nedostatak prostora i nedostatna financijska sredstva zasigurno nisu pomogla opismenjavanju društva koje je bilo siromašno i gotovo u potpunosti ovisilo o poljoprivrednim usjevima i urodima. Zalaganjem svećenstva ipak su mnoga djeca završila jedan ili dva razreda, a često su poticali djecu na daljnje školovanje i novčano pomagali, ukoliko je postojala potreba.
Osnovnoškolsko obrazovanje, čiji su temelji vezani uz djelovanje svećenstva – u Pazinu franjevaca, do 1869.
godine bilo je u nadležnosti crkve. Te godine škole postaju svjetovne i pohađanje osnovne škole na prijelazu
stoljeća postaje obveza.
U zgradi općinske uprave, komunalnoj palači sagrađenoj u drugoj polovici 19. stoljeća, osim uprave djelovale su
od
1869. godine muška i ženska talijanska osnovna škola, a u razdoblju od 1890. do 1918. godine i osnovna škola s
nastavom na hrvatskom jeziku.
Iako su temelji srednjoškolskog obrazovanja u Pazinu postavljeni u prvoj polovici 19. stoljeća, previranja u drugoj polovici stoljeća izrodila su dvije gimnazije – onu s nastavom na hrvatskom i onu s nastavom na talijanskom jeziku.
Borba za otvaranje gimnazije na hrvatskom jeziku u Pazinu bila je dugotrajan i mučan proces. Kako je još od sredine 19. stoljeća u Pazinu djelovala Niža gimnazija s nastavom na njemačkom jeziku, a nastojanja talijanskog dijela stanovništva trebala su rezultirati otvaranjem gimnazije na talijanskom jeziku (i to na trošak pokrajinske uprave), smjer borbe nije bio povoljan za hrvatsko stanovništvo. Naime, broj hrvatskih đaka u to je vrijeme bio neznatan što su oporbene strane definirale kao nezainteresiranost Hrvata za obrazovanje, a i taj je maleni broj učenika za školovanje odlazio izvan Istre – u Rijeku, Senj, Karlovac, Zagreb. Međutim, članak 19. austrijskog državnog zakona navodio je kako U zemljama u kojima žive različite narodnosti (...) da svaka od tih narodnosti nađe sredstva, da se može naobraziti u svojem jeziku, a ne treba da bude primorana učiti koji drugi jezik pokrajine što je u konačnici rezultiralo poimanjem da i Hrvati zaslužuju svoju školu, odnosno obrazovanje na materinskom jeziku.
Pisanja i proglasi u Našoj slozi podupirala su nastojanja boraca za obrazovanje na hrvatskom jeziku, a proglasom Hrvatskom narodu po Istri i otocih, kojeg je potpisalo 36 potpisnika – sveučilištaraca, bogoslova, učitelja i ostalih intelektualaca, snažno su isticana prava Hrvata na obrazovanje i važnost obrazovanja na materinskom jeziku.
Carsko-kraljevska velika državna gimnazija
Konačno, Carsko-kraljevska velika državna gimnazija utemeljena je 24. kolovoza 1899. godine kao prva srednjoškolska ustanova istarskih Hrvata. Bila je to osmorazredna općeobrazovna srednja škola organizirana kao pripremna škola za sveučilišne studije, važna u prosvjetiteljskom momentu istarske povijesti, borbe za identitet, jezik i kulturu.
Do kraja Prvog svjetskog rata u Gimnaziji su maturirala brojna značajna imena kasnije političke, kulturne, umjetničke i ine scene Istre i Hrvatske i, iako su planovi za nastavak rada bili optimistični, završetak rata i španjola omeli su djelovanje Gimnazije koja je okupacijom Pazina u studenom 1918. godine zatvorena samo privremeno, a zapravo se nije više otvorila sve do kraja Drugoga svjetskoga rata.
Talijanska realna gimnazija u Pazinu
Talijanska realna gimnazija u Pazinu osnovana je 1899. godine kao prkos gimnazija i opreka Carsko-kraljevskoj velikoj državnoj gimnaziji. Do 1902. godine smještena je i radi u zgradi Adama Mracha na tadašnjem Piazza Grande, a nova je zgrada otvorena na tadašnjem Vinskom trgu (Piazza della Legna, Piazza Garibaldi) kao jednokatnica s dvorištem/vrtom kojoj je 1926. dodan i drugi kat. Od školske godine 1903./1904. radi kao viša Pokrajinska realna gimnazija, a od 1916. njezino je djelovanje prekinuto. Krajem Prvog svjetskog rata započinju pripreme za obnovom rada gimnazije koja je 5. siječnja 1919. otvorena kao gimnazija Gian Carlo Rinaldi. Od 1923. godine postaje državna škola u kojoj su djelovale dvije odvojene škole – Ginnasio reale G. R. Carli i Liceo Scientifico G. R. Carli.
S radom je gimnazija djelovala do 1943. kada je i sama zgrada devastirana i uništena.
Učiteljska pripravnica
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Pazinu je djelovala učiteljska pripravnica u kojoj su se pripremali budući polaznici učiteljskih škola. Do školske godine 1904./1905. djelovala je u jednoj učionici gimnazije, a nakon toga 1905./1906. u kući Antona Bertoše. Iako je prvotno bila namijenjena ženama, kasnije su pripravnicu polazile i učenice i učenici.
Ženska učiteljska škola u Pazinu
Pripreme za otvaranje Ženske učiteljske škole u Pazinu započele su 1912. godine. Nakon inicijalnih dogovora te pozitivnog odaziva predavača (profesora hrvatske gimnazije i učitelja pučke škole koji su predavali besplatno) izrađen je Statut škole. Učiteljska je škola u Pazinu trebala bila smještena u prostorijama dječjeg zabavišta (danas Autoklub) u kojoj su se nalazili vježbaonica i školska odjeljenja svih razreda osnovne škole i u kojoj su sudionice trebale sudjelovati, ali i same održavati predavanja.
Nakon inicijalnih priprema škola je otvorena 18. studenoga 1912. godine kao privatna škola, ali tek će tijekom
godine postati javna s nastavom na hrvatskom jeziku.
Prvi se razred otvarao svake druge godine, a prva je matura položena 1916. godine. Ukupno su upisane tri
generacije, a od jeseni 1918. Učiteljska škola više nije radila te su neke učenice, koje su u Pazinu završile
Učiteljsku školu, nastavu nastavile u Karlovcu.
Poljoprivedna škola u Pazinu
Potreba poljoprivrednog obrazovanja u kontekstu razvoja istarskog gospodarstva potvrđena je 1875. godine
pokretanjem rada vinogradarsko-voćarske stanice te radom Poljoprivredne škole u Poreču 1883. godine s nastavom
na
talijanskom jeziku.
Gospodarsko je društvo u Pazinu 1905. godine kupilo i ustupilo poljoprivredno gospodarstvo s pripadajućim
objektima za potrebe održavanja teorijske i praktične nastave buduće Poljoprivredne škole u
Pazinu koja je iste godine osnovana kao nadopuna porečkoj, ali s nastavom na hrvatskom jeziku i
za potrebe obrazovanja hrvatskog stanovništva. Iako je prvenstveni cilj bio obrazovanje polaznika, rad škole bio
je usmjeren i na unaprjeđenje suvremenih tehnologija u poljoprivredi s ciljem održavanja ove, za Istru prevažne,
gospodarske grane.
Prvi su učenici upisani 1907. godine. Nastava je bila praktična s popodnevnim i večernjim predavanjima. Od 1911. uvodi se stalna teorijska nastava i škola postaje jednogodišnja poljoprivredna škola.
Po završetku Drugog svjetskog rata škola se ponovno prilagođava novim potrebama i prilikama, ali je usprkos prilagodbama prestala s radom 1963. godine.
.jpg)
