Razvoj poštanskog prometa
POŠTA (tal. posta) – postaja za izmjenu konja, od lat. posita statio – stalna postaja, organizacija za pružanje poštanskih usluga.
Početci poštanskog prometa datiraju u 2300. godinu pr. Kr. u Egipat, odakle potječe i najstariji izravni izvor o glasničkoj službi iz oko 300. godine pr. Kr. Paralelni su s vremenom nastanka prvih država, začetcima pismenosti, odnosno potrebom organiziranog prijenosa poruka.
U samim su začetcima poštansku službu koristili najviši slojevi društva, a svrha pošte bila je upravljanje
državom, obrana te nadzor nad zajednicom.
Rimsko Carstvo osniva mrežu cursus publicus – za prijenos službene korespondencije i prijevoz službenih
osoba. Nastaje prometni pravac Via Tarsatica (Akvileja – Pula) sa stanicama Tergeste
(Trst), Parentium (Poreč), Pola – Pietas Iulia (Pula), Port Planatico (Plomin), Flumen Arsia (Raša), Alvena
(Labin).
Velika geografska otkrića i prodiranje novčane privrede potaknula su najznačajniju fazu glasničkih službi kada se javljaju prvi oblici koncesije nad poštanskim prometom (primjerice obitelj Paar u Austriji ili obitelji Thurn-Taxis u Njemačkoj).
U ranoj fazi kuriri prenose poštu pješice, rijetko konjima, po potrebi čamcima, tek krajem 16. stoljeća javljaju se jahači kao prenositelji pošte.
Trst sam napustio u poštanskoj kočiji koja nosi poštu u Pazin... to je nezgrapna klasična kočija poput one iz Scribeovih otmica, žute karoserije na kojoj se ističe veliki carski i kraljevski grb; trebalo nam je 15 sati da stignemo do cilja, a prošli smo kroz Koper, Buje, Vižinadu, Karojbu i Beram.
Charles YRIARTE, Istra & Dalmacija, putopis, Antibarbarus, Zagreb, 1999.
Tijekom 18. stoljeća pošta postupno prelazi u ruke države te kreće sanacija puteva i cesta, ujednačavaju se tarife za prijevoz pisama, robe i putnika.
S vremenom se razvijaju određeni tipovi zaprega od kojih je svaki imao svoje obilježje i namjenu, grade se ceste i različite vrste stanica: mansiones – samo za izmjenu konja i mutationes – stanice s pratećim objektima.
Razvija se sustav itinerara ili putnih planova s ucrtanom poštanskom i cestovnom mrežom te naseljima.
1. Poštansko – prometna karta iz 1838. godine (Preuzeto iz: Fran JURIŠEVIĆ, S poštom kroz prošlost Istre i Slovenskog primorja. Založba Lipa, Kopar, 1981., str. 58.)
Prvi poštanski uredi na području središnje Istre
2. Karta središnje Istre s mjestima i datumima otvaranja poštanskih ureda
Zanimljiv je slučaj poštanskog ureda u Tinjanu otvorenog 1871. godine. Prva upraviteljica tamošnje pošte bila je žena, Lidvina Depiera. Dolazila je iz imućne talijanske obitelji Depiera pa je s obzirom na to zanimljivo da i list Naša sloga, koji je u svom pisanju rijetko imao riječi hvale za Talijane u Istri, pisao pozitivno o njoj i njenom radu u tamošnjoj pošti. Osim što je upravljala poštom, Lidvina je za sobom ostavila i dvije rukom pisane kuharice, jednu s receptima za slana i drugu za slatka jela. Kuharice se danas čuvaju u tinjanskoj Zavičajnoj zbirci, a za Lidvinu možemo konstatirati da je bila prava multitasking žena svog vremena.
Drvena maketa prvog poštanskog autobusa koji je prometovao na liniji Poreč – Pazin, od 1908. Maketu je izradio tadašnji poštar i samouki stolar, Nini Bauer iz Tinjana. Veliku pažnju posvetio je detaljima, a u unutrašnjosti autobusa nalazi se gramofon.
3. Poštanski autobus, 1918., Zavičajna zbirka Enriko Depiera, Tinjan
Poštanska truba, nekad se koristila u poštanskom prometu za signaliziranje dolaska i odlaska postiljona, zaustavljanja kočije, promjene konja i slično.
4. Poštanska truba, kraj 19. stoljeća, Zavičajna zbirka Enriko Depiera, Tinjan