(poslati pismo poštom, predati pismo na pošti)
Primanje i slanje pisama nekad nije bio tako jednostavan proces kao što se iz današnje perspektive može doimati. Osim što je trebalo znati čitati i pisati (ili pronaći nekoga od obitelji ili susjeda tko je ovladao tom vještinom), trebalo je imati dovoljno novaca za pismo poslati i na koncu otići u grad (ili poslati po nekome tko ide) u obližnju poštu inpoštat pismo.
Od postanka vozne pošte pristojbe su određivane prema udaljenosti, opterećenju kočije (težini), broju konja i postiljona te stanju ceste.
1820. godine izdan je prvi Pravilnik o pisamskoj tarifi za unutarnji i međunarodni promet u Carevini. Otada se poštarina određuje na temelju težine pisma i dužine puta.
Ipak, do pojave poštanskih marki (pretfilatelističko doba), osobito ako se pošiljku slalo na dužu relaciju, dolazilo je do problema. Naime, u upotrebi je uglavnom bio kovani novac, izrađen od različitih legura, veličina i vrijednosti pa je postiljon morao biti vješt i snalažljiv matematičar.
Poštar je s vremenom postao osoba od povjerenja i prijatelj.
10. Poštar Ivan Velan (stoji prvi s lijeva), 1915., MGP D-528/2000 (vlasnica originala: Marija Anđelini)
Ovo sliko nemojte dat ća od kuće zac niman druge i ta me kosta jenu liru.
11. Ivan Bertoša - Uspomene iz vojništva, 1926., MGP D-745/2000 (vlasnik originala: Branko Radoš)
11. Ivan Bertoša - Uspomene iz vojništva, 1926., MGP D-746/2000 (vlasnik originala: Branko Radoš)