Razvoj telegrafske mreže
Tahigraf – sustav koji se sastojao od niza tornjeva, svaki u vidokrugu onog sljedećeg. Na svakom tornju nalazio se jarbol s dvije križnice s pivotima koji su, postavljeni u različite položaje, prenosili poruku. Operater je u tornju pročitao poruku teleskopom, a zatim ju proslijedio na sljedeći toranj. Ovaj se sustav koristio u prvoj polovici 18. stoljeća sve do pojave telegrafa.
Telegraf (grč. tele – na daljinu i graphein – pisati). Američki slikar i fizičar Samuel Morse patentirao je ovaj izum 1837. godine. Razvio je poznati kôd za prikaz tekstualnih znakova (Morseova abeceda) pomoću kojega se svaki tekstualni znak prikazuje kao kombinacija određenoga broja točaka i crtica dužim ili kraćim prekidima strujnog kruga. Krajem 19. stoljeća G. Marconi razvio je bežičnu telegrafiju u kojoj se poruke prenose radiovalovima. Radiotelegraf je postao važan komunikacijski uređaj u pomorskim komunikacijama.
1. Telegrafsko tipkalo, (preuzeto s: www.povijest.hr, 26.10.2020.)
Naprednija inačica telegrafa je teleprinter koji je razvijen 1914. godine. Teleprinter je bio opremljen tipkovnicom za unos slova, brojki i drugih tekstualnih znakova. Otipkani znakovi pretvarani su u električne signale koji su se telekomunikacijskim vodovima prenosili do prijamnoga teleprintera. U njemu su električni signali opet pretvarani u tekstualne znakove i ispisivani na papiru. Prijenosna brzina teleprintera bila je mnogo veća od brzine telegrafa i iznosila je i do 500 znakova u minuti. Tijekom 20. stoljeća služila je većinom za poslovne komunikacije (npr. u bankarstvu). U nas se udomaćio izraz teleks koji označava uslugu slanja tekstualnih poruka teleprinterom.
Popularni „crveni telefon“ („vruća linija“) postavljen je 1963. godine za komunikaciju između lidera dviju svjetskih sila – SAD-a i SSSR-a, zapravo je bio kabelska linija putem koje su se slale tekstualne poruke teleprinterom. Navedena je kabelska linija bila duga preko 16.000 km na relaciji Washington – London – Kopenhagen – Stockholm – Helsinki – Moskva. Predsjednici su se prvi put koristili linijom 1967. godine tijekom rata između Izraela i arapskih susjeda, a do početka devedesetih međusobno su izmijenili tek petnaestak tekstualnih poruka.
Pazin je među prvim gradovima u Hrvatskoj koji su se počeli koristiti telegrafom, i to 1854. godine kada i Pula, Postojna i Gorica. Telegrafska se mreža prilično brzo razvijala pa je tako početkom 1878. godine na području Istre, Slovenskog primorja i kvarnerskih otoka bilo oko 40 pošta koje su imale i telegrafsku službu. Prvi teleprinter u Hrvatskoj proradio je 1931. na relaciji Zagreb – Sušak. Prva poluautomatska međunarodna teleksna centrala bila je postavljena 1953., a prva je veza uspostavljena na relaciji Zagreb – Nürnberg. U pazinskoj se pošti krajem 19. stoljeća slalo godišnje oko 2.500, a primalo preko 2.000 električnih brzojava dok se u motovunskoj pošti taj broj kretao oko 1.000.
2. Teleprinter, oko 1950., MGP 3093
Telegrafija je nesumnjivo unijela ogromne promjene u poštanski promet i donijela brži protok informacija, no još je veći značaj u tom smislu donio izum telefona Amerikanca Grahama Bella 1876. godine. Otada poštanski promet mijenja ime u poštansko-telegrafski i telefonski promet (PTT). Kod uvođenja obiju novih tehnologija u promet prvo ih na raspolaganju imaju vojska, državni vrh i pripadnici društvene elite da bi zatim krenulo njihovo širenje diljem zemalja na šire slojeve društva.
3. Telefonski aparat s kružnim brojčanikom, 2. polovica 20. stoljeća, MGP 6239
4. Omotnica telegrama, 8. desetljeće 20. stoljeća, MGP 3428
Telegram se i danas koristi, iako u puno manjem obimu, za izraze sućuti, čestitke prigodom rođenja i slično.